17. MNL "VUKOMERIČKE GORICE 2020."

MENSE DUŠO OD TEBE NE RASTAJE !!! - 14/2020.

Datum: 06.08.2020.

DEČKI! TETA KORONA JE JOŠ NAVEK TU. MORAMO SE MAKSIMALNO PAZITI NJE I NJEZINIH LOŠIH STVARI I POKUŠATI MAKSIMALNO KORISTITI SVA ZAŠTITNA SREDSTVA I MJERE. DRŽIMO DISTANCU KOLIKO JE TO MOGUĆE I IZBJEGNIMO SVAKOJAKE GLUPOSTI KOJE NAM NISU POTREBNE, A TETA KORONA SAMO ČEKA DA NAM SE ZAVLEČE. ORGANIZATORE BREŠKIH DOGAĐANJA MOLIM DA PODUZMU SVE MOGUĆE RADNJE I PREDRADNJE PO PREPORUKAMA STOŽERA CIVILNE ZAŠTITE KAKO BI SE SVI OSJEĆALI SIGURNO I ZAŠTIĆENO!!!.

Dan Oluje. Jedan od ljepših, ako ne i najljepši, praznik kaj ih naša mala, jadna i napačena Hrvatska može imati. Obično nas je taj dan dočekivalo lijepo vrijeme, na to su računali i dečki z Opatije, ali vreme im se prekurvalo i ni bilo baš nekaj. Bez obzira na obzir i sve to, na Plaže u organizacij Sinova nesreće nas se fino skupilo. Hebeš godišnji, hebeš loše vreme, važne tekme se na lige igraju i to se nesme prepustiti na milost i nemilost nekomu i sekomu. Svjedočili smo interesantnim događanjima, ponekom iznenađujućem rezultatu, da li?!?!?, smirenim duhovima i izuzetno hladnoj pivi i kobasicama u kojima je bilo i mesa. Polazeći put Pokupskoga i Plaže mnogi su razmišljali da se bu konačno nekaj rešilo i otkompliceralo, ali nikaj z toga. Sitaucija nije nimalo jednostavnija, situacija je hebeno hebena. Gdo bu tu koga i zakaj i gda, tko to more znati. Možda neki stoper ljut ............. Najvjerojatnije bu se to razrešila Ilovača vu sobotu oko osem vur navečer. A do onda gdo pijan, gdo trezen, gdo normalen, gdo loot. Da nam dugi trenutki u čekanju dobroga vina i mrzle pive nebi prolazili onak bezvezine veze, prisjetlili se budemo jednog od "heroja" ondašnjeg vremena za kojeg mnogi mladi nisu nikada ni čuli. I bolje.

Vinko Pintarić bio je serijski ubojica i odmetnik koji je ubio petoro ljudi tijekom 17 godina. Njegov nasilni, osvetoljubivi karakter i rukovanje vatrenim oružjem ulili su strah stanovništvu Hrvatskog zagorja gdje je proveo godine na slobodi, angažirajući se u raznim zločinima, sve do svoje smrti u pucnjavi sa policijom 1991. godine.
Mediji, koji su ga vidjeli kao Robin Hooda, nazvali su ga „Čaruga Zagorja“, po Jovi Stanisavljeviću Čarugi, odmetniku nakon Prvog svjetskog rata. Vinko Pintarić je rođen 1941. u Zrinskom Topolovcu, u blizini Bjelovara. Tijekom Drugog svjetskog rata njegov otac Ilija bio je u partizanima, ali su ga pred kraj rata odvele ustaše i sa njima je proveo nekoliko mjeseci. Zbog toga su ga agenti OZNA-e pretukli u prisutnosti njegove porodice, uključujući Vinka i njegovog starijeg brata Josipa, a zatim ga odveli sa sobom. Vinkova majka je pozvala Ilijine drugove iz rata, partizane, da interveniraju, ali su oni odbili. Ilija se nikada nije vratio; prema glasinama, ubijen je dan nakon hapšenja. Vinkova majka se preudala nekoliko godina kasnije, a njegov očuh, alkoholičar, fizički ga je zlostavljao. Ovi traumatični događaji su u njega ulili osjećaj izdaje i potakli u njemu bijes i ozlojeđenost, a on je kasnije govorio da treba „osvetiti svog oca“. U mladosti se počeo interesirati za vatreno oružje, koje je koristio za krivolov. U nekoliko navrata imao je nelegalno oružje, koje je oduzela policija. Njegov prvi brak je trajao samo nekoliko mjeseci. Ljut na tretman svojih rođaka on ih je zlostavljao, zbog čega je proveo nekoliko mjeseci u zatvoru. Nikada se nije vratio svojoj ženi. Umjesto toga, on se preselio u Zabok i oženio se Katicom Tisanić, razvedenom ženom sa djetetom. Sagradili su kuću u Zaboku i dobili kćerku. Neko vrijeme, Pintarić je bio dobar muž i otac, koji je želio da se udalji od svog traumatičnog djetinjstva i propalog braka. Pintarić je prvo ubojstvo počinio 26.04.1973. Taj dan je zatražio posao u lokalnoj tvornici, ali je odbijen. Razočaran zbog ponovljenog neuspjeha da osigura posao u tvornici i sumnje da je na to utjecao njegov brat koji tamo već radi, otišao je u bertiju i teško se napio. Na putu kući ušao je u svađu i fizički sukob sa susjedima, otišao u kuću po pištolj, ubio susjeda i ranio njegovog podstanara. Krio se 18 dana, a onda ga je policija odvela u psihijatrijsku bolnicu Vrapče na procjenu, ali je pobjegao 18.09.1973. i ponovo se sakrio. Pintarić je sumnjao da njegova supruga pomaže policiji da ga uhvate ili ubiju. Dana 24.10.1973. ubio je svoju ženu dok ga je ogovarala rođakinji i pobjegao u noć. Opet je bio pijan kada je počinio zločin i nije se sjećao tog događaja sljedećeg dana. Tek kada je kasnije upitan šta se desilo u Zaboku, shvatio je da je ubio svoju suprugu. Uhapšen je 20.10.1974. Policija je saznala u kojoj kući se krije i opkolili su je. Nakon kratkog pregovora, Pintarić se predao bez otpora. Pintarić je osuđen za dva ubojstva, pokušaj ubojstva i ugrožavanja susjeda pucanjem na njihove kuće. Priznao je zločin, ali se izjasnio da nije kriv tvrdeći da je bio uvučen u ubojstvo dok je bio pijan. Dana 18.11.1974. proglašen je krivim i osuđen na smrt, ali je iskoristio pravo da mu kazna bude preinačena na 20 godina zatvora, najvišom mogućom zatvorskom kaznom u skladu sa zakonom. Pintarić je kaznu izdržavao u zatvoru Stara Gradiška. Zbog dobrog vladanja dodijeljene su mu dužnosti koje nisu bile dostupne drugim zatvorenicima kao što su pripremanje kave i cvjećarstvo. Ipak, poslije osam godina zatvora pojavili su se problemi, a on je podnio zahtjev za oslobađanjem. Vlasti su bile svjesne njegovih prijetnji i odbili sve molbe ocjenjujući da bi mogao počiniti još zločina nakon puštanja iz zatvora. Dana 21.02.1982. Pintarić je pobjegao iz zatvora jednostavnim dodavanjem svog imena na spisak zatvorenika koji bi trebali biti pušteni na slobodu. Pet dana kasnije napisao je pismo svom advokatu rekavši da je pobjegao jer pisanje molbi nema smisla. Najavio je da će da ubije mnogo ljudi i da je ono što je uradio bio samo početak. Pintarić je bio u vezi sa Barbarom Šipek iz sela Andraševec, u blizini Donje Stubice. Živjeli su zajedno u njenoj kući, čak su i krali zajedno. Ona je znala njegov identitet, kao i seljani. Kada ju je policija uhapsila u travnju 1983. on je upao naoružan sačmaricom u blizinu porodične kuće Kuceljovih i zaprijetio da će ubiti 30 ljudi ako Barbara ne bude puštena. Međutim, Milan i Matija Kucelj su uspjeli ga iznenaditi i savladati, ranjavajući ga kuhinjskim nožem. Pozvali su policiju u Oroslavju. Pintarić je teško povrijeđen ali je preživio. Kao rezultat povrede nije mogao više koristiti desnu ruku. Pintarić je optužen za prijetnje, pokušaj ubojstva i u 30 slučajeva za provale. Ponovo je osuđen na 20 godina i poslat u zatvor Lepoglava. Život iza rešetaka mu je dosadio, pa je odlučio da ponovo pobjegne. Dana 03.10.1989. dobio je slobodan dan, ali se nije vratio u zatvor. Vratio se odmetničkom životu. Obijao je vikendice u Hrvatskom zagorju, pažljivo birajući one koje imaju jasan pogled prema putu ili su blizu šume, tako da lakše pobjegne. U lipnju 1990. policija je dobila informaciju da je Pintarić viđen u Proseniku Začretskom, u blizini Zaboka. Oni su razgovarali sa Rudolfom Belinom, vlasnikom obližnje vikendice. Nekoliko dana kasnije Belinu je posjetio i ubio Pintarić, koji je mislio da ga je on izdao vlastima. Ubrzo nakon toga ubio je Štefa Kišura, susjeda Barbare Šipek, jer mu se ona požalila kako je susjed štapom ubio jedno od njenih pilića i bacio ga u njeno dvorište. Njegova peta i posljednja žrtva bio je Božo Habek, ubijen 02.08.1990. kada je upitao paranoičnog Pintarića „Tražite li koga?“. Policija je bila u blizini Pintarića dva puta. Međutim, u obje sačekuše Pintarić je otvorio vatru, ranio policajca i uspio pobjeći. Godine 1991. Zabočka policija je napravila tim koji se bavio lociranjem i hvatanjem Pintarića. Tada su naučili više o njegovim navikama. On je bio sve više bezbrižan, dijelom zbog upotrebe alkohola. Svibnja 1991. dobili su informaciju da je on u posjeti svojoj ljubavnici Ankici Buhinček i odlučili su da naprave zasjedu kod njene kuće u blizini Velikog Trgovišća. Treće noći policajci su vidjeli čovjeka koji izlazi iz šume i prilazi kući. Nakon što su javili, pridružio im se specijalni tim iz Kumrovca i kuća je opkoljena. Kada je Pintarić ujutro izašao iz kuće pozvan je da se preda, ali umjesto toga je otvorio vatru. Došlo je do kratke razmjene vatre u kojoj je on ranjen i potrčao je nazad u kuću. I dalje je odbijao da se preda, i zatražio je svog advokata. Kada je advokat došao, Pintarić ga je zamolio da dođe u kuću, što policija nije dozvolila. Popodne istog dana, bilo je jasno da neće doći do dobrovoljne predaje, pa je policija ispalila suzavac u kuću. Pintarić je zatim ranio Anicu u stomak optužujući je za izdaju, i ponovo je otvorio vatru prema policiji. Jedan od policajaca je tada ušao u kuću i ubio Pintarića jedim pucnjem u glavu. Žena je preživjela pucnjavu. Vinko Pintarić je sahranjen na groblju u Lepoglavi, u neoznačenom grobu.

Bez obzira na to, da vidimo kaj se na Plaže zdogađalo po oblačnom i polukišovitom vremenu:

Pokupsko	Lijevi Štefanki	1:1
Današnju novu stranicu Breške lige ortprli su domači Ribiči i Bojsovi. Zanimljiva i temperamentna tekma u kojoj su se šamse izmjenjivale na obje strane. U početku Ribiči malo kuražniji i uspijevaju prebiti Mirtinoga brankara, ali kak se kasnije situacija smirivala i postajala kompliciranijom, tak su i Bojsovi sve kvalitetnije atakerali na golček Ribičof i na kraju pripovesti su i uspeli prebiti Marka. Sve u svemu, vrlo dobra uvertira za buduća događanja i nemire koji slijede.
Gornja Opatija	Hotnja	6:0
Futači došli opterećeni, za razliku od Beba koje su totalno opterećene i rasterećene, kakve su i bile par zadnjih kola. A takvi, rasterećeni briga i opterećeni pokojom pivom z trejte gajbe, su najopasniji. Ipak Futači su znali po kaj su došli na Plažu: po tri bodeka, po dve gajbe pive i 17 Mamičeve gemištof. Najprije zeti tri bodeka, a posle za pivu bumo videli. Tak je i bilo. Mamičeve gemište nigdo ne videl jer on to hiti vu sebe i sve to nestane za časek kak i jutarnja megla vu jene vure popoldan.
Opatija	Strezojevo	4:4
E, tu se već situacija počela malo komplicerati. Kristuši oslabljeni i pojačani u isto vreme. Nema Pejaka i maloga Jelekovca, zato su oslabljeni, a opet nema Pejaka i maloga Jelekovca, zato su i pojačani. Nemreš to razmeti, ak ne razmeš. To je komplicerano do jajec. A Sinovi nesreće, da, i oni su tu. Nemi je sejedno, bitno da daju loptu Šakiju i stvar bu rešena. I bila je, četiri put. I bilo bi dosta da se stari Jelekovec na se to ne raspizdil, da mu draga, da li, ženica ne rekla da kaj se samo tak kilavo i čuklavo drži. E nebu ona mene hebala, bum je nje pokazal zakaj susedova krava bole voli moju detelu nek svoju. Bez obzira na Šakijev veliki učinak, kolektiv je ovaj put uspio sve to anulirati. I reč Slavekove ženice.
Donji Hruševec	Šiljakovina	1:0
Derbi. Da. Šoferi oslabljeni definitivno. Jer Zvonkeca nema. Navodno na moru, da ne velimu kaj dela. Ali tu je najmlađi Gorenc koji već sad pomalo neke zrivlava ze ekipe. A Šumari u standardnom sastavu, na čelu sa dedom Mrkijem, prema riječima neutralnih i stručnih promatrača, uvjerljivo prvim i najkvalitetnijim stoperom lige. Je, i sinek mu je tu i Koki i Joža jen i drugi i krenuše. Šoferima se treseju gače, moraju dobiti, a Šumare baš briga, oni igraju svoju igru i pričaju svoju priču. Priču u kojoj Snjeguljica ipak ima laganih i tankih, jedva vidljivih, sedam, ali nema veze, ona je i dalje, ko i knjizi Zvonimira Majdaka "Kužiš stari moj" još navek ne..... Jer to je bilo tak, samo da ostane ne..... Tekma se igra i nema se baš kaj za videti. More se čuti smirivanje sa jedne i druge klupe i pažnja na eventualne greške koje bi mogle biti kobne. Hrco pokušava svojim forama i trikovima najjačeg stopera izbaciti iz igre. Ostaje samo na pokušaju. Jer to je on, deda Mrki, njega nemre ni topla žuja izbaciti iz takta. Ipak lagana uzbuna i osjećaj neugodne panike, a sve radi pokušaja destabiliziranja položaja Lakomoga Jure u Šike, u obrambenim redovima Šumara iskorištena je na pravi način od strane Šofera i ona je Fiče iza pleč. Sad je i tate Gorencu malo ležeše. Onaj gemišt kaj se već skoro stopil vu ruke, čak je i farbu premenil u nekakvu čudnoružičastu od muke i jada, more hititi i zameniti za normalni od najkvalitetnijega vina kaj ga Opatija more ponuditi. A ima za ponuditi...........vina. Kvalitetnoga. Da, igra se i dalje, Šumare ne vlova nikakva frka nek i dalje delaju pomutnju u svim linijama ekipe Šoferof. Nebu to dobro završilo, veli tata Gorenc, vrti z glavum i desno i desno, nikak da okrene na levo, ali onda je negdo rekel da je vreme za tekmu prešlo. Da se Hrc more odmoriti i počinuti od terora kaj mu ga je delal deda Mrki, da najmlajši Gorenc more otiti na zasluženu kokakolu, da se tate Gorencu sejeno vrne prava farba v lice, da mu krf počme cerkulerati čez napačene žile i da dragocjena tekućina žučkaste boje more dojti u ograničenim količinama od prekonekoliko gajbi. Jer još su navek živi, još navek moreju do Mt.Everesta. Istinabog, još nekoga moraju pitati za takvoga nekaj, ali moreju.
Gornji Hruševec	Markuševec	0:0
Još je sve navek mirno. Naravno da ni na ove tekme nismo očekivali veliku strku i trku jer ovo su ekipe koje vole lijepi, divni i kvalietni statički nogomet. Tak igraju, tak se organezereju i tak postupaju prema sebi i prema protivniku. Brankari raspoloženi do jaja, špice neefikasne do jaja i bola. Kak su počeli, tak su i završili. Z ništa na ništa.
Novo Brdo	Kozjača	2:5
E sad se tu već trebalo očekivati nekaj više. Jer lokalni obračun z iste ceste je u pitanju. Negda je to bila puno interesantnija tekma dok su Miši bili u snage, al i ovaj put nisu nikak uspeli parerati razigranemi i neuobičajeno smirenim Badelovim manekenima koji su celo vreme, i kad im je išlo i kad jem je ne išlo, samo atakerali na golček Mišof, šteli su ga zabiti, šteli su oprati fleku ze svojega nastupa kojega su dali vu Kozje drage. Ovaj put su naleteli na neraspoložene Miševe koje nije bilo problem riještii. I tata Pevec i stric Bozanič moreju i dale delati kaj delaju, susedi su rešeni. A valda bu i asfalt došel. Na tu cestu.
Lučelnica	Dubranec	1:2
Celu zvečerku čekamo da ove dve ekipe zdrčiju na polumokri asfalt pokupske plaže i da nam pruže svu ljepotu nogometa koji zaslužujemo ovog blagdanskoga dana. Nema Felje, ne ok al ok. Nema Grge, e to je sat već problem. Jer gdo se bu skem svadil, gdo se bu na koga srdil. Ali zato je tu sPavao z kojem sve isto moreš doživeti kak i z Grgum, ali samo 15%. Je i Žac je tu negde, mora se to reči. Mučeniki si na broju. Valda. Očekuje se vrlo dobra tekma. I očekivanja naša nisu iznevjerena. Sve što smo očekivali to smo i dobili. Tvrdu, brzu, dopadljivu i nadasve interesantnu tekmu u kojoj su naši dečki ipak uspješno riješili naše dečke koji nisu baš imali sreće. ili..... Trenutačna prva puška lige nije ni ovaj put razočarala i zatajila, dva kvalitetna projektila završila na pravom mjestu i sasvim lagani ritam oko šanka može krenuti jednim ingliš valcerom jer tu se žuja najmanje drma i prolijeva. A tekućina nutre je dragocjena. Treba se smiriti jer dolazi tekma koja mnogo, možda, i ništa, možda, odlučuje.
Velika Buna	Kravarsko	1:1
Zajdna tekma dana koja se najnapetije ščekivala. Divovi su razlejali 20 litri mleka na Kozjače, nemotiverani, dok su Leptiri bez udarnih leptirića koji se brčkaju na moru, ali motiverani. Valda. Trebala bi to biti šalamala za Leptire, s tem više jer je i Beli na moru i navodno hebe. Ipak nebu se samtak prešlo. Divovi su se kulikotuliko zvrpili kak i Leptiri, ali to ne to, pri Leptirom. Nejde baš glatko kak su si mislili. Divovi jurcaju, zmišlaju mrzlu vodu dok Leptiri prek prenervoznoga Domija pokušavaju na brzinu zračunati kubikažu kruga. Da je elipsa, nekak bi išlo z brzem računajnem, ali krug.... to je zahebani oblik. Tonček na golu i nadaleko poznata i prepoznata dalekometna nepreciznost Divova držiju Leptire na životu jeno vreme dok se mali od lugara ne prišmajhlal i vrgel ga Tončeku. Sad je već malo jača frka i problematika vu redovima Leptirof. Čak i smireni Števa počimle dobivati čudnovatu lubičastožutu farbu, čak ni Dražen nemre nikaj pametnoga reči. igra se dosta zanimljivo za ove ze strane, recimo neutralne. Malo sklisko, ali solidno se igra. Leptiri čak imaju i igralca viška, ali fali nekaj, fali onaj prepoznatljiv Markov trk po boku, osjećajni ubačaj do Špaje koji onda to proslijedi do Jožice koji je skoro navek na pravom mestu i on to smireno predaje Bože koji u 103,698% slučajeva to zabija. Ali njih svih nema, prekinuta je ta nit i mlade snage još ne kuže potpuno linije kretanja i pravce djelovanja. Ali da su malo razmatrali pravce djelovanja 6.Ličke u presudnim trenucima 1944. godine, onda bi znali da su Divovi tenki na okomici koja ide od tam do tam uz lagano zaustavljanje i preuzimanje zrakopraznog prostora sim. Jedini je to Domi skužil i vrgel ju, nju, loptu, nekak Kušiju iza pleč. Uf, ležeše je sad, sat moremo i malo pojačati prema naprvo, veliju na dugačke klupe Leptirof. Tako i bi. Ali da je bilo samo malo više pažnje i osjećaja za feeling u redovima Divovoa i taj jen bodič kaj su Leptiri imali v rukami bi otprhutal kak i pero z ruke. Ipak, priča završila najrealnijom podjelom plijena. Podjelom kojom najviše moreju biti zadovolni si, osim Leptirof. Ali nema veze, idemo mi dalje, idemo mi na Ilovaču de bu bič pucal, de bu bajs na trešče sigurno, de bu Žac konačno na rodne grude mogel pri miru spiti pivicu, možda dve, de bu ......................joj.