16. MNL "VUKOMERIČKE GORICE 2019."

KAD MI DOĐEŠ TI!!! - 15/19

Datum: 06.08.2019.

OPASKA: DOGOVORENI BREŠKO-POSAVSKI SUSRETI BITI ĆE 17.08.2019. U SUBOTU U NOVOM BRDU. POČETAK U 16,30. IGRAMO STANDARDNO PO 4 EKIPE SA SVAKE STRANE I SELEKCIJE LIGA PRIJE SUSRETA PRVOPLASIRANIH. ZA SELEKCIJU BREŠKE LIGE POZVANI SU: Brajković Josip-Crni, Brebrić Tomislav, Feljan Nikola, Huđber Robert, Kolarić Hrvoje, Kušević Dubravko, Kuzmić Nikola, Petković Ivica, Rak Josip-Jožin, Ruklić Jurica, Skrbin Matej i Šebek Martin. AKO NETKO NIJE U MOGUĆNOSTI BITI TAMO, NEKA SE JAVI POVJERENIKU DA MU PROBAMO NAĆI ADEKVATNU ZAMJENU. DRESOVE ZA SELEKCIJU OSIGURAVA LIGA. OK

I Pokupsko si je dalo truda da čistam vredu organizira svoje događanje .Veselo je bilo cijeli dan, veselje se nastavilo i navečer, a i turnir poslije nije bio loš. Dapače. Mrzle žuje i gemištof kuliko ti srce oče, nabrijanih muškaraca previše, a umjereno toplih djevojaka, cura, udanih i sretno rastavlejnih takaj. Iako smo mislili da će ovo biti mirno kolo, na Bregima niti jedno kolo nemre biti mirno i opuštajuće. Moraš dobro zmočiti dres i natopiti ga znojem za bodeke. Neki to nisu shvatili dovoljno ozbiljno i to ih je koštalo.

Kako je ovo poseban dan ,tako i HR muzička zvijezda mora biti takva. Naš Oliver Drageejvić, poznatiji kao Oliver, tema je današnje priče.Oliver Dragojević rođen je u Splitu, 07.12. 1947. godine. Već 1963. godine okušao se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturist kultnog splitskog sastava Batali. Na natjecanju amatera pjevača Hrvatske osvojio je prvo mjesto pjevajući Yesterday Istinski debi imao je na Splitskom festivalu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s jegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitskom festivalu 1967. sve do 1972. Oliver je pekao zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima, usvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog stila. Poslije kratke epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana, te sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovno se priključio Batalima. Na Prokurative se vratio 1974. godine te u velikom stilu osvojio prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovno je uspostavio suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitskom festivalu 1975. pjevao šansonu Galeb i ja, ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca. Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja. I njegov album Dvi, tri riči (2000. god.) dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te obljetnice rada Zdenka Runjića 08.07. 2001. godine. Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, 25. 08.2001. god. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Gibonnija, Vanne, Ota Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Tonyja Cetinskog, samo su dokaz počasti koju zaslužuje Oliver, kao i cijela akcija, jer je prihod s koncerta išao za pomoć Općoj bolnici u Puli. Audio zapis tog koncerta, objavljen je krajem 2001. god. pod imenom Oliver u Areni i to kao dvostruki CD i kazeta. U listopadu 2010. napunio je Spaladium arenu na koncertu. Oliver Dragojević jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogu pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju. Oliver je nastupao diljem svijeta, uključujući gradove poput Pariza, Tokija, New Yorka, Moskve, no nikada nije nakon Domovinskog rata nastupio u Srbiji. Još od Domovinskog rata Dragojević je više puta isticao stav kako su Srbi nanijeli previše zla Hrvatskoj da bi on ikad ondje nastupio: "Nema novaca za koje bi pjevao u zemlji koja je nanijela tolika zla mojoj Hrvatskoj." Više je puta unatoč pritiscima medija odbio mogućnost održavanja koncerta u Beogradu držeći se svog o nastupima u Srbiji. Dana 07.08.2017. na pogrebu preminulog prijatelja Remija Kazinotija mu je pozlilo pa je kolima hitne pomoći prebačen u bolnicu, gdje mu je nekoliko dana kasnije dijagnosticiran rak pluća. Bio je sve lošije, kemoterapije nisu davale rezultate pa je 29.07. 2018. godine, preminuo u 71. godini života, nakon jednogodišnje bitke s rakom pluća. Brojni njegovi kolege glazbenici, športaši i drugi uzvanici oprostili su se od Olivera. Uz medije iz regije, smrt glazbenika objavili su i brojni svjetski mediji. 01.08. 2018. pokopan je u krugu obitelji, prijatelja i sumještana na velolučkom mjesnom groblju sv. Roka.

Kozjača	
Gornja Opatija	Velika Buna	3:2
Prvi mali derbi dana koji nije iznevjerio očekivanja mnoštva. Lijepo vrijeme, dobroosunčani komadi, muški i ženski, plaža uređena u stilu Kokobanana, sve je to imalo se za doživeti i videti na Top destinaciji pokupskoga kraja. Divovi došli spremni popiti još nekoliko gajbi i dobiti tekmu, ali je to Mamič svojom mudrom taktikom i vještom rukom potpuno otupio. Rekel je Crnomu: Ak zabiješ tri i mi dobimo, ja se bum napil. On bi se takitak napil, ali ovo je bil jeden puno bolji razloga za takovoga nekaj. Bravo dečki. Svi. I Mamič.
Markuševec	Opatija	2:3
Derbi, štel to negdo priznati ili ne. KAuboji u standardno šarenom sstavu, al iz Kruzom dok su tigriči kompljet. Igra se igra koje iam svoj šarm i draž gdje ima i vica i prilka i neprilika. Napadaju jedni i drugi, ali nešto raspoloženiji Tigriči uspijevaju okrenuti priču na svoju stranu. Prevelika pažnja prema Šakiju otvorila je duge mogućnosti koje su maksimalno iskorištene.
Kravarsko	Gladovec	9:1
Leptiri nisu dozvolili nikakve ulaske u neizvjesnost. Tuku sa svih strana, a i ulazi im, pa Peščenaki nisu imali niti malo prilike da uđu u priliku. I dok je Štef A1 postajal tast i dok se tam veselje orilo na sve strane po pitanju svadbenih događanja, Leptiri na pokuskem gruntu su priredili veselje svojim napaćenim mještanima, pogotovo Pepe i Drašu, te ubacilo barem leto dan mira u njih.
Lučelnica	Gornji Hruševec	2:1
Je, derbi. Tak se igra i odvijala. Mučeniki su oladili glave, vrgli se na vrpu, zamučali i krenuli delati ono kajem jako dobro ide-igrati se nogometa. Veterani breške lige, Števa i Joža su jem objasnili da je tu još navek dvaidva četiri, valda, da se na silu denes niti muva nemre vloviti ,valda, oni su to skužili, valda, i kad je tak, onda žnemi imamo na zelenom, ovaj put na crnosivom terenu grdoga posla. Obadi, opet u čudnovatom sastavu, nisu se mogli oduprijeti svim atacima i bodeki zasluženo odeju vu trejtu općinu.
Cerovski Vrh	Hotnja	6:3
Kak i navek kad igraju Tomeki, to je samo lep oza gledeti. Ovaj put su se i Bebe priključile svim tim zanimljivim događanjima tako da je tekma bila lepršava i razigrana, za prste polizati. U međuvremenu, na pokuske plaže su se događale mnoge čudnovate pojave, ali bolje o njima sad ne pripovedati jer bu ispalo da smo mi nekavi tračeri, ali da je jeden zgubil junf, je.
Donji Hruševec	Šiljakovina	1:1
Trebao je to biti normalan dan u uredu. Barem su tak mislili Šumari. Jesu kvalitetniji, jesu bolji, ali to treba i pokazati i dokazati. Gorenc je to mudro vrgel na vrpu, rekel, samo smireno i an prvu, Slaveku ni trebalo dvaput reći, dok u redovima Šumara vlada neki čudan mir i smirenost. Jer ovo je za njih dan C. Neurozno počinju i igraju, nikak da uspostave svoju igru. Joža zaprt, Matej otprt, a tu je i Zvone, more problemof za njih. Još kad su golček guknuli, tek onda je bilo sranje. Sad treba zabiti dva. Kravaščani z drugoga kraja vičeju Sinovima da se nesmeju gol guknuti, da se zbroje priej oduzimanja, dok Ribiči ne pronalaze kompetnog izlaza iz ove situacije. Nula koju su na kraju ostvarili najvjerojatnije neće biti dovoljna, prokletstvo iz 2004.godine i dalej ih prati. A vu belomu Zagrebu gradu, kad je direktni video link završil, pevalo se i pilo do zutra u čast ove priče.
Pokupsko	Dubranec	0:5
Domaći Ribiči su vu svoju mrežu šteli vloviti Ilovaču. Kak kad je Žac tu, to nebu išlo. Mlade snage potpomognute jugošvabom su se razgoropadile i samo trpaju. Ribiči jurišaju bez plana i programa, a to denes ne prolazi.
Novo Brdo	Strezojevo	3:2
I za kraj dana još jedna fina tekmica u kojoj se moglo uživati. Kristuši dobro igraju, ali ih rezultat ne prati, Ai bude jem se nege otprlo, negdo bu nahebal. Miševi su standardni, igraju svoju igru kao i do sad i to im prolazi.