17. MNL "VUKOMERIČKE GORICE 2020."

KVALITETNO ULOŽENA STVAR !!! - 09/2020

Datum: 20.07.2020.

DEČKI! TETA KORONA JE JOŠ NAVEK TU. MORAMO SE MAKSIMALNO PAZITI NJE I NJEZINIH LOŠIH STVARI I POKUŠATI MAKSIMALNO KORISTITI SVA ZAŠTITNA SREDSTVA I MJERE. DRŽIMO DISTANCU KOLIKO JE TO MOGUĆE I IZBJEGNIMO SVAKOJAKE GLUPOSTI KOJE NAM NISU POTREBNE, A TETA KORONA SAMO ČEKA DA NAM SE ZAVLEČE. ORGANIZATORE BREŠKIH DOGAĐANJA MOLIM DA PODUZMU SVE MOGUĆE PO PREPORUKAMA STOŽERA CIVILNE ZAŠTITE KAKO BI SE SVI OSJEĆALI SIGURNO I ZAŠTIĆENO!!! ENDE

Kravaska nas je, kak i sako leto do sad, dočekala kvalitetno pripremljena. Sve epidemiološke mjere maksimalno poduzete, svi preduvjeti za dobru zabavu su tu. Lijepo vrijeme, popravljena Rutavina, mrzla pijača, kotel maksimalno dobro dela još navek ga ne nigdo prevrnul i naravno, djevojčice od 18 do 85 godina, spremne, skoro, na sve. Da, bilo je i dječaka isto takvih. Sve se to posle preselilo vu dom na Kravaske desu dečki, a pogotovo cura, iz VIS-a Max 5 prašili da je to bilo nemoguće zdržati.

A nakurene ekipe samo su čekale da bitka krene. Mnogo svakojakih događanja bilo je tijekom vrućeg poslijepodneva, mnogo preokreta u rezultatu u najavi, ali ništa poselno se nije dogodilo. Ostala je ista meta, isto odstojanje. Favoriti ne popuščaju. Bore se kak kača na trnu da ostanu ili čak poprave pozicije na kojima trenutačno jesu. Al negdo bu jemput moral popustiti. Odlične nogometne predstave oduševljavale su sve naše pratitelje, šank linija radia punom parom. Jer jedni su pili od žeđi, jedni od radosti, jedni od žalosti, jedni od jutra, a jedni od čera.

Kak je ovaj Glasnik dvobroj, budemo se prisjetili odmah i Turnira Lige u Pokupskom. Hvala svim ekipama kaj su se odazvale u maksimalnom mogućem broju igrača i kaj su nam pružile ljepotu igre i neizvjesnot kojoj se nismo nadali. Puno odličnih tekmi unatoč paklenom vremenu, unatoč brojčanom hendikepu i do jaja uzbudljiva finalna tekma koaj je riješena tek na penale. Domaćin se isprsio sa kantama za 3 najbolje ekipe tako da su uz Lučelnicu koja je pobjednik turnira, sa kantama doma otišli drugoplasirana Kravaska i trećeplasirana Velika Buna.

Evo i rezultata: Gornji Hruševec-Novo Brdo 3-0; Opatija-Donji Hruševec 3-4; Kozjača Gornja Opatija 1-5; Lučelnica-Pokupsko 2-0; Markuševec-Velika Buna 5-6; Šiljakovina-Strezojevo 3-2; Kravarsko-Hotnja 7-0; Lijevi Štefanki-Dubranec 1-0: Lučelnica-Gornja Opatija 5-1; Donji Hruševec-Lijevi Štefanki 4-1; Velika Buna-Šiljakovina 4-3; Kravarsko-Gornji Hruševec 2-1; Velika Buna-Lučelnica 0-5. Za treće mjesto: Velika Buna-Donji Hruševec 1-0 i finale Lučelnica-Kravarsko 2-1.

Kako je ovo dvobroj, prisjetiti ćemo se i dvije velike ličnosti i osobe iz bogate hrvatske povijesti. Oba naša gosta usko su vezana uz naš kraj. Iako o njima već sigurno znate sve, nije zgorega još jednom se nečega prisjetiti. To su Slavko Kolar i Pavao Štoos. Pa da sad vidimo nešto o njima:

Slavko Kolar rođen je 01.12.1891. godine u Palešniku pokraj Garešnice. Preminuo je u Zagrebu 15.09.1963. godine. Njegov otac Stjepan bio je iz Zagreba, a radio je kao učitelj pa je obitelj zbog toga često mijenjala mjesto boravka. Školovanje je započeo u Garešnici, a nastavio u Čazmi gdje su se preselili zbog očeva posla. Prva dva razreda gimnazije je završio u Bjelovaru, a ostatak u Zagrebu. Nije bio najbolji učenik. Zbog matematike je ponavljao jedan razred, ali je na čudo mnogih uspio maturirati iz prvog pokušaja. Njegova majka je htjela da bude svećenik, ali je on na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima upisao agronomiju i diplomirao 1913. godine. Godine 1918. dobio je izvanbračnog sina sa Šteficom koju je kasnije oženio, a koja je preminula 1924. godine. Zbog žalovanja za suprugom, koju je opisao u liku Janice Labudan iz novele “Breza”, jedno vrijeme je bio udaljen od značajnijeg književnog stvaranja. Kao agronom se zapošljava u Božjakovini, nakon toga je radio u Požegi, bio je upravitelj državnih dobara u Gornjem Hruševcu, a zatim ravnatelj vinogradarsko-voćarske škole u Petrinji. Godine 1919. bio je na stručnoj specijalizaciji u Francuskoj, kao agronom objavio je osam popularno znanstvenih priloga u različitim časopisima, a njegove kolege agronomi su smatrali kako posjeduje visoku praktičnost i sposobnost unapređenja gospodarstava. 1921. godine osniva Hrvatsku zajednicu i počinje izdavati tjednik “Hrvatski narod”. Zbog neozbiljnosti i nediscipline je nekoliko puta bio kažnjavan i udaljavan iz službe, ali se svaki put vraćao nakon kraćeg vremena. Godine 1939., osnivanjem Banovine Hrvatske postaje predstojnik Odjela za seljačko gospodarstvo što je u to vrijeme bilo ravno položaju ministra. Zbog pružanja otpora prema tadašnjoj vlasti vraćen je u Božjakovinu gdje ostaje do 1944. godine kada se priključuje partizanskom pokretu. Prema ocjeni kritike, njegove najbolje knjige su “Ili jesmo-ili nismo” te “Mi smo za pravicu”. Posebno se izdvajaju pripovijetke “Breza” i “Svoga tela gospodar”. “Breza” je nastala nakon njegovog povratka u rodni Palešnik, prema istinitoj priči koja se tog ljeta dogodila u selu. 1967. godine snimljen je istoimeni film prema toj priči, a filmski kritičari ga smatraju jednim od najboljih ostvarenja hrvatske kinematografije. I pripovijetka “Svoga tela gospodar” je pretočena u filmski scenarij za istoimeni film. Godine 1947. postaje predsjednik Društva hrvatskih književnika. Zbog sukoba s Miroslavom Krležom demonstrativno odstupa s te dužnosti, a kasnije je potpuno isključen. Kao književni odgovor na sukob s Krležom i njegovim istomišljenicima nastaje knjiga “Glavno da je kapa na glavi”. Književna ostavština Slavka Kolara obuhvaća 47 pripovijetki, 10 dječjih pripovijetki, 6 kazališnih djela, 4 filmska i 1 televizijski scenarij, 12 autobiografskih fragmenata, 8 agronomskih stručnih radova i 30 izjava, intervjua i polemičkih priloga koji su objedinjeni u “Sabranim djelima” koja je izdala Matica hrvatska 1970. godine. Njegove novele su prevedene na mnoge jezike, a Kolar je ostao zapamćen kao jedan od velikana hrvatske književnosti.

Pavao Štoos „Kip domovine je njegov spomenik!“ – u spomen na preporoditelja Pavla Štoosa

… Vre i svoj jezik zabit Horvati Hote, ter drugi narod postati; Vnogi vre narod sam svoj zameče, Sram ga j’ ak stranjski “Horvat” mu reče, Sam proti sebi je l’ ne šetuje, I ovak slepec sam sebe truje. (…)

Ispjevavši „Kip domovine vu početku leta 1831“, Štoos je ispisao zlatnu stranicu hrvatskog pjesništva. Ta pjesma ga je s pravom, ne samo uvela u književnost, nego i smjestila u red legendarnih naših pjesnika. U njoj je, kako reče Matoš „suznim očima gledao Hrvatsku kao kraljicu bez krune“… Ta je pjesma jedini istinski lirski događaj u hrvatskoj književnosti do preporoda. Kip domovine je njegov spomenik, trajniji od mjedi. Primjer, kako se s jednom jedinom pjesmom ulazi u književnost na velika vrata i ostaje u njoj zauvijek! (Dubravko Jelčić) Istaknuti hrvatski pjesnik, svećenik, domoljub i narodni preporoditelj Pavao Štoos rođen je 10. prosinca 1806. godine u Dubravici. Pavao Štoos bio je darovito dijete, govorio je mnoge jezike, a posebno je volio crtati. Do svoje petnaeste godine živio je s roditeljima koji ga, usprkos zapaženoj nadarenosti, nisu dali na daljnje školovanje. Zato je Pavao, uz poticaj župnika Jurja Ročića, 1821. godine potajno otišao u Zagreb. Smjestio se u sirotištu, zaslugom svojega dobrotvora Kuševića te upisao gimnaziju. Za sedam godina završio je osam razreda i bio je jedan od najboljih učenika. Prema pronađenim imenicima, Pavao Štoos bio je odlikaš, marljiv, ustrajan i savjestan, a sve je predmete bio ocijenjen kao izvrstan. U Zagrebu je završio bogosloviju, jedno je vrijeme bio biskupski tajnik, a od 1842. godine bio je župnik u Pokupskome. U razdoblju od 1838. do 1842. profesor je i propovjednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko i tu ostaje punih 20 godina, sve do prerane smrti 30. ožujka 1862. godine. Sahranjen je u Pokupskome, a zalaganjem rodoljuba 1936. godine njegovi posmrtni ostatci pohranjeni su na Mirogoju, u arkadi hrvatskih preporoditelja. Tijekom boravka u sjemeništu kod njega su se počele nazirati ideje narodnoga preporoda te se počinje dopisivati i sastajati s vođama narodnoga preporoda Ljudevitom Gajem, Dimitrijem Demetrom, Stankom Vrazom i Dragutinom Rakovcem. Kada je Ljudevit Gaj pokrenuo svoje novine Danicza, Štoos je od početka u njima objavljivao svoje pjesme i članke. Štoosove su pjesme najviše podigle narodnu svijest i probudile rodoljubne osjećaje naroda. Želio je i nastojao da domoljubne ideje prodru u narod i upravo je njegova zasluga bila što je biskup preporučio svećenstvu narodnu književnost i novine. Pavao Štoos autor je poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831 koja je objavljena u trećem broju Danice 24. prosinca 1835. godine. Osim sa književnosti, bavio se i glazbom te je 1858. godine objavio pjesmaricu Kitice cerkvenih pjesamah s napjevi. Njegov doprinos glazbenomu zanosu ilirskoga pokreta i njegov udio u širenju glazbe u najšire slojeve puka, djelatnost u širenju pučke prosvjete te pogledi na jedinstvo jezika i pravopisa svrstavaju ga među velikane hrvatske kulture 19. stoljeća. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnoga doba Kip domovine vu početku leta 1831.

Sad kad je prošao podulji sat povijesti, pogledajmo ono kaj nas puno više interesera i zanima, a to je kaj su i kak naše hrabre trupe delale v sobotu:

Kozjača	Strezojevo	2:2
Tekma gdje se svašta moglo očekivati i sekakovi rezultat je mogel biti. Badelovi manekeni u problemu kvoruma, Kristuši na krilima velike pobjede prošlog kola i evo ti situacije za popizditi. Zna se da se nikaj nezna i da bu svakakvoga sranja na tekmi. Kristuši navaljuju, Manekeni se elastično i plastično brane. Jura baš i nije raspoložen, preumoran je, ali zato je bracek Marko tu koji dvaput ubada na pravo mjesto. Ali i Kristuši kojna za trku imaju. Drugi Vrana i Markič nedaju dihati Manekeniam i svojim golovima drže rezultatski egal i atakiraju i na nekaj više. Ali nema se sape. I forca je u banane.
Dubranec	Hotnja	6:1
Ilovača je bila rasrđena do jaja radi nenadanog kiksa prošlo kolo i se su to platile Bebe koje pak nesu došle na tekmu. A mameki i teteki su čak iz Ojtne potegnuli videti decu na delu, po pitanju nogometa. Posle tekme bole da je nesu videli kaj su delali. Ipak, kvaliteta je ovaj put isplivala i Ilovača nije dopustila nikakvo iznenađenje.
Velika Buna	Novo Brdo	2:1
Breški der Klassiker i ovaj put je pokazao svu čar i draž malonogoloptačke igre. Divova ima za dve i pol ekipe, Miševi standardno brojčani, 6 i pol je ima. Tvrdo i ozbiljno se igra. Korda neda na svoj gol, Škojc neda na svoj gol. I borba traje, miješanje postava i kombiniranja stotine, sve dok Tomo ne piknul golčeka, a Beli se to potvrdil z još jednem golčekom. Sad se Miševi moraju malo otprti, a to daje Divovima priliku iz nebrojeno puno kontri koje ne iskorištvaju. Lagani pad smirenosti koristi Mišel i zabija za smanjenje, ali premalo je vremena ostalo i Divovi nosiju bodeke na Krrižajnu. Dve gajbe su več u priprave, a trejta dolazi jer ni Koka nemre dugo zdržati. Žejen.
Šiljakovina	Pokupsko	3:4
Trebalo je to biti određeno odrađivanje posla za Šumare. Ali, situacija se zakomplicerala i Ribiči vodiju z četirti razlike. Četiri! Kruteheba, a gdo bu to stigel. Tona zove minutu odmora, šora na klupe Šumara na vidiku i onda jem se nekaj potrgalo i počeli su igrati onak kak moreju i znaju. Za taj čas je reza došla na jen razlike. Ribiči na trejte boce z kisikom, neki su i na infuzije, nema se više sape, a Šumari imaju šamsi celu vrpu, ali Marko je zaklenul gol, hitil kluč vu strički pininu i nigdo mu više nemre zabiti gola. Čak ni Frenki ze crte. Buša je lud, Tona je lut, dupli deda Mrki je samo žejen, a bodeki sejeno, bez obzira na sve to kak i na probleme koji se javljau z proizvodnjom cukora na Madagaskaru ideju na pitomu i osjećajno osvježavajuću Kupu, u dom naših Ribiča koji su te bodeke iščekivali danima, mjesecima, godinama, stoljećima .............
Kravarsko	Opatija	1:0
Leptiri su odenuli. Nema Šakija. Nema ni drugoga Šakija. Ali tu je Pota. I tu je Duba. I tu su si ostali. Čak je i Maza potegnul do Rutavine. Leptiri plešu onaj svoj čuveni ples koji si znaju, al ga nigdo nemre pratiti, znači dva koraka naprvo, jen otraga, pa polukrug vdesno sa laganim skretanjem i vijugom oko desne osi za 64 stupnja polu nekam. Navalivaju na jadne Sinove nesreće, ali dej ti fulaj Dubu. Kak, pitaju se oni. I ne samo oni nego i mnogi drugi. I trejti. I da se Sinovi nesreće nesu prekombinerali vu zajdnem času prvoga polčasa Leptiri golčeka nebi zabili tak skoro. U drugom polčasu Leptiri se braniju i uspeli su se obraniti od do miloga boga dosadnih i upornih Sinova nesreće. Bodeki ostaju doma, načelnik je zadovoljan, kotel je ostal na mestu i moreju se mirno posvetiti završnim pripremama za kvalitetno odrađivanje večeri.
Donji Hruševec	Gornji Hruševec	4:3
Tradicionalno neizvjesna tekma koja niti ovaj put nije iznevjerila u neizvjesnosti. Bumbari se nedaju pod pete Šoferima i iako oslabljeni za brankara ne popuščaju. Ipak, kvaliteta i više force u telu suparnika tiraju je ne neke greškice koje Šoferi ne opraštaju i ovi, Šoferi, vodiju. Je, malo ležeše sat zdijavaju, tata Gorenc more otiti po drugi gemišt. I dok se on vrnul već je reza u problemima. Gorencu tlak skače na kritičnih 120, gemišt ne stigne popiti nek se mora posvetiti savjetničoj ulozi i da ne rekel, za neke prozboril, par kvalitetnih riječi odeju neophodni i proknjiženi bodeki. A da su Bumbai imali još samo minuticu više..........
Markuševec	Lijevi Štefanki	2:5
Derbi. Štel to negdo priznati ili ne. Mlađahni i poletni Bojsovi na umorne Kauboje. Da, i Janca se vrnul sa tmurnoga i hladnoga Islanda. Jer kaubojski život nije lagan, to si znamu kaj smu negda bili kauboji. Barem pred televizorom. Izmučena tijela Kauboje nisu uspjela izdržati sve te nalete i atake na njihov gol tak da su nekima malo i žifci popustili. Ipak na kraju se sitauacija maksimalno smirila, mir i ljubav cvali su širokim našim poljima, Bojsi nosiju bodeke z korala naše Kaubojof.
Lučelnica	Gornja Opatija	0:2
I za konec večeri još jen pravi derbi. Osokoljeni Mučeniki na nabrijane i kompletne Futače. A kad su Futači maksimalno nabrijani, tu pomoći nema, gaziju se pred sobom. Crni drži se pod kontrolom, Joža komandera z obranum a Danči dela nereda u obrani suparnika. Na druge strane Števa je malo umoren, Sumrak jebetežen, a Petko nemre se sam. Mamič smiren, mrzli gemišt je v ruke, desne, osmijeh lagani na levom kraju. U dopadljivoj i do kraja neizvjesnoj borbi, de do samoga kraja nigdno ne bil siguren u nikaj, iznenada se pojavila teorija o uroti kak majčica Zemlja ne okrugla nek čoškasta. I to je malo zbunilo sav narod tam. A kak je opče došlo do toga da je majčica Zemlja čoškasta? Duga pripovest, razjašnjena tek na zabavi posle jer tu priču je pustil Božo Leptir koji se našpinčil na nekakvu hrgu jer je prevladala zemljina sila teže u odnosu na njegovo tijeo. I agregatno stanje.