17. MNL "VUKOMERIČKE GORICE 2020."
OBRAČUN KOD OK KORALA!!! - 15/2020
Datum: 16.08.2020.
Ilovača. Kaj to više nije, jer se igra na asfaltu. Ipak je to jedno od kultnih mjesta na Breške lige. Po n-ti put odlični domaćin završnice Lige. Nigdar ne bilo interesantno kak ovo leto. Znalo se da se nikaj nezna. Ni gdo bu prvi ni gdo bu sedmi ni gdo bu stoti. Se vesi v zraku. A to nam najviše treba. Već na prvim utakmicama bilo je jako puno gledatelof na bregu kaj do sad ne bil običaj. Jer treba zauzeti poziciju, treba se pripremiti, gdo zna kak bu posle. Tekme dana nisu razočarale. Sve su imale neku svoju posebnu draž i čar. Imali smo svega: i dobre igre, i napetih tekmi i kvalitetnu selsku šoru i jako dobru zabavu na terenu, a pogotovo posle kad su Mimi i njegovi dečki z Luna benda zatamburali. Kaj pametnoga reči o ovogodišnjoj Ligi? Mislim da je nakon zadnje tekme zadnjeg kola na Ilovače, a i ostalih 14 kola plus turnir, sve rečeno. Liga je opet postigla svoj cilj, zbližila je ljude u ovoj teškoj epidemiološkoj situaciji. Dala nam je novu volju i želju za igranjem, za druženjem, za zabavom. Posjećenost je bila jako dobra, kvaliteta nogometa, po mojem skromnom mišljenju, se popravila, ponašanje tak-tak, druženje kao i uvijek kvalitetno, rad šank linije čistam vredu svugdje. Hvala svima koji su pratili ovogodišnju ligu, čestitke najuspješnijim momčadim, pogotovo Gornjoj Opatiji na premjernoj tituli, hvala najuspješnijim pojedincima, hvala dragim sponzorima i donatorima, hvala svima koji su barem jedan mali dio sebe ugradili u čitavu priču. I koliko god nam je bilo teško, jedva čekamo iduću, 18. ligu pa da vidimo čija mačka kakvu vunu prede. Ponoviti ćemo koji su nam temelji Lige: Liga se igra radi druženja, a da bi se družili, na žalsot, trebamo igrati nogomet, a u toj igri nogometa, na žalsot, netko pobijedi, netko izgubi, i u toj igri, na žalost, netko je prvi, netko treći, netko sedmi, netko ........... Ipak, najbitnije: DRUŽENJE!!!! Nogomet je usputna stvar. Čim prije to shvatimo i prihvatimo, biti će nam lakše.
Konačni poredak: 1. GORNJA OPATIJA - zasluženo na tronu. Najkonstantniji tijekom cijele Lige. 2. DUBRANEC - stalno su bil tu negdje da bi u zadnjim kolima stekli uvjete za ovo kaj su napravili. Bravo Ilovača. 3. DONJI HRUŠEVEC - vrlo ugodno iznenađenje Lige iako je tata Gorenc imao i veća očekivanja. Kratka klupa i jedna neopreznost u Šike ga koštali najvišeg plasmana. 4. KRAVARSKO - za njih razočaravajući plasman jer su stalno bili blizu. Buju se popravili, to je sigurno. 5. VELIKA BUNA - dugo, čak i predugo na vrhu da bi u zadnjim kolima sve to uspjeli prosipati. Ipak, realno, ovo leto su za ovo mjesto. Maksimalno. 6. OPATIJA - uvijek neugodni i nezgdoni. Vjerujem da su zadovoljni. 7. ŠILJAKOVINA - kako su krenuli, razočaravajući plasman za njih. Kada riješe neke kadrovske probleme, vjerujem da bu došlo i njihovih 5 minuta slave. 8. LUČELNICA - najneuroznija ekipa ove godine, bez potrebe. Zato su tu gdje jesu. 9. STREZOJEVO - najugodnije osvježenje lige. Mlada i poletna ekipa koja bi u budućnosti mogla još više. Još ako mame buju aktivnije ......... 10. MARKUŠEVEC - teški kadrovki problemi i ništa više nije moglo ispasti. 11. GORNJI HRUŠEVEC - recimo, njihova realnost. 12. LIJEVI ŠTEFANKI - kako su se na brzinu skupili i sklepali, možda zato. Ali njihov kadar ima mogućnosti za više. 13. NOVO BRDO - za njih i nas razočaravajuće. Ipak godine čine svoje. 14. KOZJAČA - prenisko za kvalitetu koju posjeduju i imaju. Teški kadrovski problemi. 15. POKUPSKO - netko mora i tu biti. 16. HOTNJA - jako veliki napredak u odnosu na prijašnje godine. I po igri i po bodoviam i po ponašanju. Ipak, ni to nije bilo dovoljno za nekaj više jer su napredak napravili i svi ostali. Ugodno iznenađenje, unatoč svemu.
Najbolj igrač: SKRBIN MATEJ, Donji Hruševec - zasluženo. Vukao svoju ekipu tijekom cijele Lige, ali nemre baš sve sam. Najbolji igrač po izboru SN: Skrbin Matej Najbolji strijelac: Galović Pavao, Dubranec - zasluženo. U zadnjem kolu se izborio za sve. Najbolji golman: Klasnić Ivan, Gornja Opatija - taj je sam donesel 12 bodova svojim nevjerojatnim izletima pred protivnički gol. Breški Higuita. Šestorka lige: Klasnić Iva, Brajković Matija, Huđber Robert, Tičarić Marko, Galović Pavao, Skrbin Matej Najbolji domaćin: Donji Hruševec Fair-play: Gornji Hruševec
Ipak moramo se prisjetiti i neke važne ličnosti i osobe iz prebogate hrvatske povijesti. Danas je to:
Stjepan Radić Stjepan Radić jedan je od najvećih hrvatskih političara te se smatra velikanom hrvatske povijesti. Osim što je bio političar, bio je književnik i prevoditelj, a značajan je po tome što je bio prvi hrvatski diplomirani politolog. Stjepan Radić rođen je 1871. godine u Desnom Trebarjevu, selu nedaleko od Siska. Bio je deveto dijete od njih jedanaestero. Rodio se u siromašnoj seljačkoj obitelji. Još je kao dijete bio kratkovidan, zbog čega su njegovi roditelji smatrali da se neće školovati. Unatoč tome Radić je završio škole i diplomirao politologiju. Doduše, njegov vid se s vremenom pogoršavao, pa je pred kraj života već bio gotovo slijep. Ipak, uz bratovu pomoć, upisao je gimnaziju u Zagrebu. Zbog problema s čelnicima gimnazije, ali i vlastima Radić je otišao iz Zagreba i upisao gimnaziju u Karlovcu, gdje je privatno maturirao. 1891. godine vratio se u Zagreb i upisao Pravni fakultet. Već tada je Radić počeo sa svojim političkim nastupima, zbog čega je 1893. godine izbačen iz fakulteta zbog govora protiv bana Khuena-Hedervarija. Studij je zato nastavio u Pragu, a zatim u Pešti. S oba sveučilišta je isključen i zabranjeno mu je studiranje na bilo kojem sveučilištu u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Zato je Radić upisao studij u Parizu i 1899. godine diplomirao na Višoj političkoj školi, time postavši prvi hrvatski diplomirani političar. Nakon studija, tokom kojeg je živio u oskudici sa svojim suprugom, Stjepan Radić nastavio je živjeti u Pragu (odakle mu je supruga bila rodom) i tamo je radio u češkim novinskim listovima. 1900. godine Radić je s obitelji bio protjeran iz Praga, opet zbog svojih političkih stavova, pa su otišli u Zemun, gdje je Radić nastavio raditi kao dopisnik u češkim, ruskim i francuskim listovima. Počeo je također pisati članke za Srpski književni glasnik. 1902. godine Radić se preselio u Zagreb i tamo radio kao tajnik Hrvatske ujedinjenje oporbe. Do 1906. bio je urednik časopisa Hrvatska misao. Istovremeno je Radić počeo pisati knjige. Tada je objavio knjigu “Hrvati i Srbi”. Napisao je mnoga djela, među kojima je 65 brošura i preko 3500 rasprava, govora, članaka itd. Radić se od 1904. godine počeo baviti politikom kao svojom glavnom profesijom. 1905. godine postao je predsjednik Hrvatske pučke seljačke stranke, s kojom je 1908. godine ušao u Hrvatski sabor, a 1911. godine su već imali 8 mandata. I tada je Radić redovito bio zatvaran zbog svojih političkih ispada, što se nije promijenio kroz njegov cijeli život, bez obzira koliko popularnost njegove stranke padala ili se dizala. 1904. godine Stjepan Radić je s bratom Antunom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku, po čemu je ostao poznat do danas. Ipak, političko djelovanje započeo je mnogo ranije. 1895. godine javno je spalio Madžarsku zastavu u Zagrebu, za vrijeme posjeta cara Franja Josipa I, zbog čega je proveo šest mjeseci u zatvoru. 1918. godine, na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća održao je svoj slavan govor u kojem se suprotstavlja tada predloženom načinu ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Smatrao je da bi ta država trebala biti savezna, s tri regenta – prijestolonasljednikom Srbije, banom Hrvatske i predsjednikom Slovenije, a ne centralističko-hegemonističko ujedinjena kako se predlagalo i prihvatilo. Tada je Radić i izrekao svoju slavnu rečenicu “Ne srljajte kao guske u maglu.”. 1920. godine na Radića je prvi put pokušan atentat i to na skupštini njegove stranke, na koju su došli i članovi Demokratske stranke, te nakon ometanja sastanka, počeli pucati prema tribini na kojoj je Radić držao govor. Isti dan Radić je održao drugi govor zbog kojeg je uhićen i osuđen na dvije i pol godine samice i posta. Ipak, amnestiran je nakon tri mjeseca, a dan nakon amnestije njegova stranka, sada preimenovana u Hrvatsku republikansku seljačku stranku, osvojila je na izborima većinu u saboru i tako postala tadašnja najveća politička stranka u Hrvatskoj. 1928. godine Radiću se javno prijetilo smrću zbog njegovog rada “protiv temelja države”. 20. lipnja iste godine Puniša Račić, zastupnik Radikalne stranke, otvorio je vatru na političke zastupnike, među kojima je bio i Stjepan Radić, te mu zadao smrtne rane. Ovaj atentat uzrokovao je velike prosvjede diljem Hrvatske, a najveći se dogodio u Zagrebu gdje je na ulicu izašlo preko 100 000 prosvjednika.
Ipak, da vidimo kaj smo i kak delali zajdnega kola: