22. MNL "VUKOMERIČKE GORICE 2025."

Današnja događanja počela su zanimljivih okršajem Šumara i Kauboja. Šumari opet, po tko zna koji put, maksimalno oslabljeni, ali došel je, po prvi put, i Niksa, a Kaubojima se vrnuli Cera i Kruz, a to je već nekaj više brige za Šumare. Tak je i bilo. Kauboji poprilično i iznenađujuće rastrčani, kaj Šumari vrlo teško prate. Jer nema dede Mrkija na terenu, on je u logističkom dijelu priče. Malo po malo Kauboji stiščeju obruč oko Tončeka i prisiljavaju ga na nesmotrenost koju su uspjeli kazniti. Šumari se vrlo brzo organiziraju i prekrasnom akcijom kumova zramlavaju. Kauboji malo u bedare nakon golčeka kaj Šumari pokušavaju iskoristiti, ali u tim atacima gukaju i drugoga golčeka. Nastavila se žestoka bitka gdje su Kauboji, na čelu sa neumornim Barbijem sve uspjeli zadržati u potpunoj pozitivi za sebe. Sada i oni i njihovi vjerni drukeri, na žalost bez Plemenitog Stanilovića, moreju pod mirnom krovom pokupske Plaže nastaviti s onim kaj su delali i prije tekme i prije svih i nakon svih i za vrijeme svih svojih tekmi, piti mrzle gemišteke.

Jedna od denešnjih tekmi koja je mogla dosta toga zakomplicerati. Tak je i nakon dve minute i zgledalo. Iznenadan atak Futačkih sinova nesreće, prekrasni udarac Maze Števeka i žoga je završila u male mrežice goal Divova. Svi se glediju i zgledavaju, Mamič sa sao smeje i gladi onu svoju čašu z mrzlem gemištom, a Pogorelci se malo uzvrpoljili. S razlogom. Divovi u nevjerici gledaju kajem se dogodilo, ali vrlo brzo su se zbrojili i nametnuli svoj ritam koji je tek krajem poluvremena urodilo plodom. Mora se i Dube priznati da ga je išlo kak curu slobodnih pogleda na svijet i ljubav ona stvar. Isto se nastavilo i u dugom polčasu, Divovi kombiniraju i navaljuju, ali ni Futački sinovi nisu ostali dužni, mečeju na velike muke obranu Divova. Ipak jedna kombinacija na drugu stativu u režiji Divova urodila je plodom i sad se raspoloženja u potpunosti mijenjaju. Futači sinovi sada pokušavaju nekaj popraviti, Divovi i dalje igraju napadački kaj im je i urodilo plodom, kaje oraspoložilo naše pratitelje jer gledaju odličnu tekmu, ali bodeki ideju na Križajnu, a Sina i Hugo moreju naručiti friške runde za dečke.

Iznenađujuće kvalitetna i trkački jaka tekma. Leptiri pokušavaju popraviti lošu subotu, a Zgubidani žele postići dobar rezultat. I kak je zgledalo, Zgubidani, pod Čigrinim vodstvom, to buju i uspeli jer vode z dva razlike. Ali Leptiri ne posustaju. Jožica vleče, čari ekipu, rivle ju do krajnjih granica mogućosti kaje na kraju i urodilo plodom. Zgubidani nisu uspjeli zdržati taj pritisak i bodeki ideju na kravarsku ledinu pri negdašnje rutavine.

Ilovača si nije smela dozvoliti još jeno posrtanje, a to su najbolje osetili jaaaaako oslabljeni Bumbari. Nema Andrije, nema Mike, a to je hendikep da veči nemre biti. To Ilovaču nikaj ne deira, a Pavel je neumoljiv i mučeči. Zabija, igra, ne pripoveda, jen novi, nogometno pozitivni, Pavel, valda bu tak i ostalo.

Još jena tekma kaje mogla dosta toga povedati. Na onu i ovu stranu. Pogorelci si, Miši nisu jer fali Panki. Ali on je friški muž, ima svadbeno putovanje ima obaveze prema dragoj i miloj ženici, pa ga treba razmeti. Treba složiti nasjednika. Miši standardno povlečeno otraga, a Pogorelci nekaj pokušavaju na brzinu, ali nejde. Obrana Mišof, na čelu sa raspoloženim Markom sve to anulira. Ipak, ne to moglo predugo trajati tak da Pogorelci zabijaju toga golčeka koji je z nijove jake pleč hitil veliki kamen, kamen tak težek da bi saki popustil pod njem. Pogorelci su jak i mentalno i fizički, a ni Miši ne zaostaju puno, ali ipak mladost Pogorelcof rezultirala je z još jenim golčekom i zaključenjem priče.

Zadnaj tekma dana i rapsodija nogometa. Raspoloženi Badelovi manekeni, raspoloženi Kristuši i veselica na terenu more krenuti. Igrači jene i druge momčadi lete po terenu, odigrava se milijon lepih kombinacija. Tata Pevec cvate od veselja i radosti, pustil je i suzu radosnicu od miline, ili od pive, nebitno, ali reza se ne mijenja. To Manekenima nikak ne odgovara ako očeju zadržati priključak sa najvišim mjestima na tablici, a i Kristuši se žele priključiti tom vrhu. Ipak kvaliteta Đuke je još jemput došla na vidjelo, genijalni potez i Manekeni vodiju. Kristuši pokušavaju nekaj popraviti, ali elastična obrana Manekena i ubojitost u napadu povećavaju rezu za njih i veselica more početi. Priključak samom vrhu je tu, briga manje za umorno čelo tate Pefca.