17. MNL "VUKOMERIČKE GORICE 2020."
OSVAJAČI PLAVOG NEBA!!! - 03/2020
Datum: 25.06.2020.
Dolnoruševečka događanja su konačno imala vrijeme bez kiše. Jer dvije godine zaredom tam je bil kraj sveta, i kiša i tuča i veter i svašta nešto. Ovaj put je tata Gorenc malo preuredio sami ambijent, šank dole pred domom, gore samo sportski dio priče, pojačan sa par gajbi po ekipe. A vrijeme nas je poslužilo, momčadi radosne i vesele, neke i u totalno okrnjenom sastavu, ali su došle i odigrale. Pošto je dan bio lijep, pružila se još jedna prilika breškim komadima, ženskim i muškim, da se pokažu. I bilo ih je sa svih strana, svake fele, i pokazali su se u dobrom svijetlu. To najbolje može reći tata Pevec, kao eminentni poznavatelj te breške lepote i čari teškoga života u bregima, pogotovo vikendom. Pogotovo kad grezneš. Situacija se svakim kolom dodatno komplicira i vjerujem da bude ovo jaaaaaaako neizvjesna sezona. Pogotovo ako teta Korona dozvoli odigravanje do kraja. Da naše povijesne ličnosti i osobe ne bi bile zakinute i ovaj put ćemo se prisjetiti vrlo bitnog lika koji je toliko toga dobroga za Hrvatsku napravio da je to jednostavno grešna grehota ne spomenuti. To je on, Stjepan Radić.
Stjepan Radić jedan je od najvećih hrvatskih političara te se smatra velikanom hrvatske povijesti. Osim što je bio političar, bio je književnik i prevoditelj, a značajan je po tome što je bio prvi hrvatski diplomirani politolog. Stjepan Radić rođen je 1871. godine u Desnom Trebarjevu, selu nedaleko od Siska. Bio je deveto dijete od njih jedanaestero. Rodio se u siromašnoj seljačkoj obitelji. Još je kao dijete bio kratkovidan, zbog čega su njegovi roditelji smatrali da se neće školovati. Unatoč tome Radić je završio škole i diplomirao politologiju. Doduše, njegov vid se s vremenom pogoršavao, pa je pred kraj života već bio gotovo slijep. Ipak, uz bratovu pomoć, upisao je gimnaziju u Zagrebu. Zbog problema s čelnicima gimnazije, ali i vlastima Radić je otišao iz Zagreba i upisao gimnaziju u Karlovcu, gdje je privatno maturirao. 1891. godine vratio se u Zagreb i upisao Pravni fakultet. Već tada je Radić počeo sa svojim političkim nastupima, zbog čega je 1893. godine izbačen iz fakulteta zbog govora protiv bana Khuena-Hedervarija. Studij je zato nastavio u Pragu, a zatim u Pešti. S oba sveučilišta je isključen i zabranjeno mu je studiranje na bilo kojem sveučilištu u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Zato je Radić upisao studij u Parizu i 1899. godine diplomirao na Višoj političkoj školi, time postavši prvi hrvatski diplomirani političar. Nakon studija, tokom kojeg je živio u oskudici sa svojim suprugom, Stjepan Radić nastavio je živjeti u Pragu (odakle mu je supruga bila rodom) i tamo je radio u češkim novinskim listovima. 1900. godine Radić je s obitelji bio protjeran iz Praga, opet zbog svojih političkih stavova, pa su otišli u Zemun, gdje je Radić nastavio raditi kao dopisnik u češkim, ruskim i francuskim listovima. Počeo je također pisati članke za Srpski književni glasnik. 1902. godine Radić se preselio u Zagreb i tamo radio kao tajnik Hrvatske ujedinjenje oporbe. Do 1906. bio je urednik časopisa Hrvatska misao. Istovremeno je Radić počeo pisati knjige. Tada je objavio knjigu “Hrvati i Srbi”. Napisao je mnoga djela, među kojima je 65 brošura i preko 3500 rasprava, govora, članaka itd. Radić se od 1904. godine počeo baviti politikom kao svojom glavnom profesijom. 1905. godine postao je predsjednik Hrvatske pučke seljačke stranke, s kojom je 1908. godine ušao u Hrvatski sabor, a 1911. godine su već imali 8 mandata. I tada je Radić redovito bio zatvaran zbog svojih političkih ispada, što se nije promijenio kroz njegov cijeli život, bez obzira koliko popularnost njegove stranke padala ili se dizala. 1904. godine Stjepan Radić je s bratom Antunom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku, po čemu je ostao poznat do danas. Ipak, političko djelovanje započeo je mnogo ranije. 1895. godine javno je spalio Madžarsku zastavu u Zagrebu, za vrijeme posjeta cara Franja Josipa I, zbog čega je proveo šest mjeseci u zatvoru. 1918. godine, na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća održao je svoj slavan govor u kojem se suprotstavlja tada predloženom načinu ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Smatrao je da bi ta država trebala biti savezna, s tri regenta – prijestolonasljednikom Srbije, banom Hrvatske i predsjednikom Slovenije, a ne centralističko-hegemonističko ujedinjena kako se predlagalo i prihvatilo. Tada je Radić i izrekao svoju slavnu rečenicu “Ne srljajte kao guske u maglu.”. 1920. godine na Radića je prvi put pokušan atentat i to na skupštini njegove stranke, na koju su došli i članovi Demokratske stranke, te nakon ometanja sastanka, počeli pucati prema tribini na kojoj je Radić držao govor. Isti dan Radić je održao drugi govor zbog kojeg je uhićen i osuđen na dvije i pol godine samice i posta. Ipak, amnestiran je nakon tri mjeseca, a dan nakon amnestije njegova stranka, sada preimenovana u Hrvatsku republikansku seljačku stranku, osvojila je na izborima većinu u saboru i tako postala tadašnja najveća politička stranka u Hrvatskoj. 1928. godine Radiću se javno prijetilo smrću zbog njegovog rada “protiv temelja države”. 20. lipnja iste godine Puniša Račić, zastupnik Radikalne stranke, otvorio je vatru na političke zastupnike, među kojima je bio i Stjepan Radić, te mu zadao smrtne rane. Ovaj atentat uzrokovao je velike prosvjede diljem Hrvatske, a najveći se dogodio u Zagrebu gdje je na ulicu izašlo preko 100 000 prosvjednika.
Ipak, da vidimo kaj su naše trupe delale:
