Šiljakovina - Dubranec 1:2

DERBI. To smo čekali 11 kola. I dočekali. Vrući pokupski asfalt, blizina Kupe i plaže. Šank linija takaj blizu. Ljudi: fajn oko igrališta. Sve je tu da možemo krenuti. Ilovače fali cijela zadnja linija: Hrvoje se opekel i pocrvenel, a Kruz mora seksati. I to baš u vreme derbija. Hebi ga, takav mu je horoskop. Šumarima fali Joža Šebek, neznamo što se zamjerio selektoru Mrkiju da ga ne doživljava. I naravno, fali on: Tona. Sredila ga ženska, ne onako kako bi trebala, da ga dobro išamara i zafrkne vu šerafštuk, nek ga je prevrnula z motorom, točnije skuterom. I Tona stigao sav zamotan, samo mu je desno oko malo vidljivo i desna ruka za mrzlu žuju mu je sposobna. To mora tak biti, to z rukom. Dobro, sada konačno možemo krenuti sa tekmom. Žac je već napravio kilometar oko igrališta a još nismo niti počeli, Feljo hladan ko gemišt, Mrki: kul. A dečki u pokupskom pravokutniku nabrijani i željni. Željni dobre predstave i dobrog rezultata za svoju ekipu. Krenuše oni tako obazrivo i ispitivački, kao da je Uskok među njima, smireno i bez posebnog nasrtanja. Kad su dobili radnu temperaturu krenuli su malo življe, a u toj živosti, tko se najbolje snalazi? Pa naravno, Ilovača! Oni iz ničega naprave nekaj, to je veličina njihovog tima. Tako bi i ovog puta. Lopta sim, tam, pa opet sim, pa opet tam i dok se odjednom nije Stjepan našel sam na metar i četrnaest centimetara od gola Šumara. I kaj da napravi z loptom kaje dobil? Lagano ju je nju, loptu, porinul vu golčeka. Feljo i dalje hladan ko gemišt, Mrki i dalje kul, samo sa četiri graška znoja više na umornom čelu. A Žac? On je već malo umoran jer je napravil šest krugova oko igrališta. Sa štopericom u ruci, a zna da mu nejde dobro. Štoperica. Nakon toga Šumari još malo pojačavaju ritam, rade šamse, ali na golu je Mika. Danas Spider-man. Šumari tuku i pucaju po golu, levo, desno gore, dole, u sredinu. Ali svugdje je Mika. Neda. Ne Ukraden, nego lopte u gol. Tako bi prvi polčas nakon čega su Šumari još malo pojačavaju. Ali Ilovača nije od lani, oni su tu već jedanajst let, nemreš je samtak sprehebati, znaju oni sve fore. I zbijaju još jednoga! Uf, sad je već komplicerano na klupe i u stručnom stožeru Šumara. Padaju ostavke, prijeti se Golim otokom, iseljenjem za sela i slično. A kod Ilovače: Feljo i dalje ko gemišt koji se sad već malo i stopil, već je i vreme, dok Žac: on više nema snage za korake, dršče, bled vu licu, koše pene. I štoperica vu ruke mu se zgasila i krepala. Šumari i dalje napadaju i uspijevaju danas goropadnog Miku nekako probušiti i onda rade takav pritisak da ga niti crna zemlja nebi izdržala. Crna zemlja nebi, ali to je Ilovača, ona sve izdržava. Zemo podsjeća na svoje stare dane po pitanju napucavanja lopte, Beli je uključio turbo škrge samo da izdrži, Šuki se smješka, spomina sam sa sobom i pere po jadne lopte. A Šumari i dalje nasrču i nasrču, ali nejde više. Kad su dva gospodina sa strane, oba u prekrasnim svjetloplavim sponzorskim majicama, natopljenih znojem, vlastitim i sopstvenim, rekli da je vrijeme za tekmu isteklo i da treba iti na pivu, bio je to urnebes. I počelo se piti. Poprilično kvalitetno. Možda se pije još i danas. Jedni od sreće, drugi od tuge, treći od ranoga jutra. A i sve je bliži i taj 15.08.2015. Čekamo ga već 11 godina. Jel tak, Ilovača?!?!?!?

Međusobni susreti