Kravarsko - Donji Hruševec 2:1

Tekma koje se čekala cijelo popodne. Tekma koja bi mogla odlučiti budućeg prvaka. Općinski derbi, susret dvije jake momčadi, dvije suprostavljene političke opcije i dva specifična pogleda na nogomet i sport općenito. Počelo je tvrdo. Matej na golu Sinova, Leptiri kompletni. Deda Krpica u sjeni grabrove živice u miru i staloženo promatra događanja. Čvrsta tekma, ide se na kosturu. Žilavo jedno i drugo, otporno na sve nedaće koje se pred njih postavljaju. U nešto većem angažmanu prolazi prvi polčas gdje se Matej iskazao na golu i unio još veću nervozu u redove Leptira. Nikako da zabiju golčeka. Tata Gorenc bi štel popiti pivicu ze svojim dečkima, al nigdo ne zove. Drugi polčas je počeo da ne može bolje za Leptire: odmah zabijaju golčeka. Njihovi drukeri u ekstazi, Števa je već na šanku za trejtu gajbu naručiti, Gorenc veli da ni nikaj rešeno. Tako i bi. Promjena brankara i evo ti već veće frke za gol Leptira. Nekakva frkafula i Sinovi zabijaju. E sad velika većina gledateljstva luduje, nori, šank-linija nemre zdržati taj pritisak, interent pada, dionice na Wall Streetu luduju. I odjednom nebo više nije plavo nego je blu, odjednom je u modi boja bijela. Špajo se bori, Tiček se bori, Šuki samo muči i dela, a niti Matej i kompanija nisu ostali dužni. Igra se čvrsto i požrtvovano. Božo čupa kose sijede, Števa smiren, Sinovi se konsolidiraju. I kad bi čovjek očekivao da će to tako završiti onda se odnekud pojavi Anđo i uz nenamjernu suparničku pomoć zabija za vodstvo. Bravo dečki, borba vam se isplatila. Sad se opet vraćaju sjene prošlosti, više nebo nije blu nego je plavo, ali to nema veze, tekma je gotova. Leptiri slave, Bojsovi tuguju, šank-linija je sretna.

Međusobni susreti